antonela | 28 Septembar, 2010 22:47
Specifični oblik ponašanja na radnom mestu u kojem šef ili kolege zlostavljaju i ponižavaju drugu osobu s ciljem da ugroze njen ugled i dostojanstvo, što na kraju dovodi do ugroženog psihičkog i fizičkog zdravlja žrtve zakon prepoznaje kao mobing.
Izvor: Dragan Pejic, VIVA
Foto: graur razvan ionut / FreeDigitalPhotos.net
Kod nas se pod pojmom mobing obeležava zlobno, neracionalno, generalno zlostavljanje, težnja saradnika, podređenih ili nadređenih, da putem glasina, pretnji, ponižavanja, ogovaranja, aluzija, zastrašivanja, iskorištavanja i izolacije nekog oteraju s posla.
Mobing je široko rasprostranjena pojava, najčešće proučavana na radnim mestima, a posledice se odražavaju na socijalno okruženje, radnu sredinu i pojedinca, pa se problem razmatra sa medicinskog, sociološkog, pravnog i psihijatrijsko-forenzičkog aspekta, s ciljem da se upozori na značaj problema. Mobing se može sprečiti grupnom primarnom prevencijom, informisanjem, edukacijom i konkretnim aktivnostima, npr. treningom komunikacijskih veština, zaštitnim zakonodavstvom i organizacijskom politikom i praksom koja primenjuje pravilnike o radu koji ne tolerišu zlostavljanje.
Suština i smisao
U Udruženju „No mobing” složili su se da je mobing sve češća pojava u Srbiji, koju je Zakon o sprečavanju zlostavljanja na radu (treba da stupi na snagu od 4. septembra) definisao kao specifično ponašanje prema zaposlenom, koje se ponavlja, a za cilj ima ili predstavlja povredu dostojanstva, ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta, zdravlja i položaja radnika.
Pod zlostavljanjem na radnom mestu podrazumeva se i ponašanje koje izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, pogoršava uslove rada ili dovodi do toga da se zaposleni izoluje ili navede da na sopstvenu inicijativu otkaže ugovor o radu ili raskine radni odnos. Zlostavljanje, takođe, predstavlja i učestvovanje, odnosno podsticanje ili navođenje drugih na takvo ponašanje, a odredbe predloženog akta primenjuju se i na slučajeve seksualnog uznemiravanja.
Nastanku mobinga na radnom mestu doprinose nedovoljno transparentna atmosfera, jaka hijerarhija, nedostaci u internom informisanju, neadekvatno ponašanje rukovodstva, nedovoljno razgraničena nadležnost i podela zadataka, nedostaci u rukovođenju personalom, potiskivanje konflikata. Veoma važan uzrok ove pojave svakako je i loša radna klima u kojoj vladaju zavist, zloba, neprijateljstvo i pritisci.
Novousvojenim Zakonom je predviđen hitan postupak medijacije i disciplinski postupak u preduzeću kao i sudska zaštita u parničnom postupku. Troškove eventualnog spora snosiće poslodavac na kojem je i teret dokazivanja.
Profil srpskog mobera
On je, po pravilu, novi gazda bez iskustva u ophođenju s radnicima, poslovne etike i tradicije. Mobere rađa i politika u javnim službama i funkcijama gde se do posla ne dolazi samo na osnovu sposobnosti već i po partijskoj pripadnosti. Mudriji poslodavci koriste vešte pravnike da zloupotrebe Zakon i prođu bez posledica. Žrtvu mobinga šetaju s jednog radnog mesta na drugo „u interesu posla“, nude na potpis anekse ugovora, a ako zaposleni odbije, gubi posao. Teraju radnice da potpišu da neće rađati, ali im ne daju primerak potpisanog ugovora. Prave preraspodelu radnog vremena, nude rad u smenama van mesta stanovanja i u nemogućim uslovima, teraju zaposlene da rade dvokratno, tu je i seksualno uznemiravanje...
Više od polovine zaposlenih u našoj zemlji strepi od gubitka radnog mesta zbog čega postoji šansa da postanu žrtve mobinga, odnosno psihičkog zlostavljanja na poslu. Ovakva vrsta psihičke torture je prisutna u onim firmama za koje ekonomisti kažu da su „bolesne”, u kojima se gaji kult karijerizma i autoritarni stil, gde se ne vodi računa o kvalitetnoj radnoj klimi i gde je pažnja isključivo usmerena na sticanje profita.
Najčešće žrtve mobinga su takozvani poštenjaci, osobe sa invaliditetom, mladi i kreativni ljudi, savesni i uredni muškarci i žene, oni koji imaju različita ideološka shvatanja, stariji ljudi koji su pred penzijom, ali i tek zaposlene osobe koje žele više samostalnosti u radu.
Mobing se najčešće događa između poslodavca i zaposlenog, ali se na žalost sve češće pojavljuje i između kolega u struci i na istoj hijerarhijskoj lestvici odgovornosti. Mnoge iz žrtava su i nadređeni od beskrupuloznih podređenih ili sebi jednakih, često s odobrenjem menadžmenta. Iako često izraste iz sukoba koji je podstakla neka bitnija promena u radnom okruženju, mobing nije tip konflikta čije rešenje može otvoriti prostor pozitivnim promenama.
Fizička i psihička tortura
Tegobe na koje se ugroženi na poslu najčešće žale su bezvoljnost, povlačenje u sebe, glavobolja i povišen krvni pritisak. Zbog straha od posledica, ugrožena zaposlena lica se najčešće plaše da potraže pomoć od nadležnih u svojoj firmi. Kad psihički problemi dostignu vrhunac, jedino rešenje preostaje odlazak kod psihijatra.
Doktor Zoran Ivanov, predsednik Sindikata lekara i farmaceuta Srbije, kaže da se mobing ispoljava na taj način što se žrtvi ograničava mogućnost da izrazi svoje mišljenje, osporava se kvalitet njenog rada, zlostavljač je zatrpava zadacima i ismeva, „nabacuje” joj se dodatni posao koji ugrožava njeno zdravlje. Na žrtvu mobinga utiču i neosnovane priče o njenom privatnom životu, a karakterističan je i sindrom „praznog stola”, odnosno situacija kada se zlostavljenoj osobi daju suviše laki ili preteški poslovi koji od nje zahtevaju da uradi nešto što ne zna najbolje, a s ciljem da je nateraju da pogreši i „zaradi” otkaz.
– Svako može da postane žrtva mobinga. Neka istraživanja pokazuju da će svaki četvrti radnik jednom u životu da bude „mobingovan”, a tri četvrtine žrtava će morati da se bore sa zdravstvenim problemima - istakao je dr Ivanov.
Posledice se odražavaju kao psihološki, psihosomatski i poremećaj u ponašanju žrtve. Ona napušta posao koji je volela ili, ako i ostane na poslu, ništa ne preduzima. Emocionalno, pate i žrtva i njena porodica, a zabeleženi su čak i slučajevi samoubistava.
Najčešće simptomi psiholoških poremećaja su smetnje spavanja, depresija, razdražljivost, strah, noćne more, problemi koncentracije. Psihosomatski poremećaji koji se javljaju kod mobinga su glavobolja, migrene, bol u leđima, bolovi u mišićima, mučnina, bolovi u stomaku, bol u vratu, povišen krvni pritisak, srčane tegobe, ubrzani otkucaji srca, opadanje kose... Poremećaji u ponašanju su agresivni ispadi, poremećaji u ishrani, alkoholizam, pušenje, konzumiranje droge, seksualna disfunkcija, socijalna izolacija.
Zbog pretrpljenog straha i ugnjetavanja, žrtve mobinga često zapadaju u depresiju, muku muče sa glavoboljom, povišenim krvnim pritiskom, srčanim tegobama i poremećajem sna. Često imaju uočljive promene u ponašanju, postaju agresivne ili pasivne, odaju se alkoholizmu ili puše po nekoliko paklica cigareta dnevno.
U Sindikatu lekara i farmaceuta objašnjavaju da je najopasniji poremećaj takozvani posttraumatski stresni sindrom; „mobingovani” se žale i na stalan osećaj pritiska u grudima, ubrzan rad srca (tahikardiju), kožna oboljenja. Ti ljudi često gube samopoštovanje, odlaze na bolovanja, a imaju i porodične krize. Posledice psihičkog zlostavljanja radnika „oseća” i firma u kojoj on radi, jer zaposleni gubi motivaciju i izostaje s posla... To sve zahteva ozbiljno lečenje. Na kraju, posledice mobinga trpi i država, jer skupi specijalistički pregledi i terapije opterećuju zdravstveni fond...
Psihološki problem
Termin mobilng još 1984. godine uveo je u praksu švedski psiholog Hajnc Lejman (Heinz Leymann). Mobing (od engleskih reči mob - ološ i mobish - vulgaran) je, prema izvornoj definiciji, psihičko maltretiranje na radnom mestu koje podrazumeva: davanje ponižavajućih poslova radniku, ogovaranje, stalne kontrole i kritike od strane kolega i rukovodstva, napade na zdravlje zaposlenog (ne dobija bolovanje, godišnji odmor, seksualno ga uznemiravaju...), premeštanje u drugu kancelariju, nepozivanje na sastanke, oduzimanje sredstava za rad (sindrom praznog stola), pretrpavanje obavezama – sindrom punog stola...
Zdravstveni problemi
Psihičke promene kod žrtava
– depresija
– anksioznost
– kriza plača
– osećaj depersonalizacije
– napad panike
– socijalna izolacija
– emociona-na otupljenost
Promene u ponašanju
– anksioznost
– pasivizacija
– povećano konzumiranje alkohola, cigareta i lekova
– seksualni poremećaji
Promene na telesno-zdravstvenom planu
– glavobolja
– poremećaj spavanja
– vrtoglavica
– problem s varenjem
– povišen pritisak
– povišen nivo šećera u krvi
– srčani problemi
– kožne promene
Najčešći oblici mobinga
Kod žena to su: ogovaranje, nedostatak komunikacije (ignorisanje), izolacija, kritika na rad, neadekvatna komunikacija. Kod muškaraca češće se viđa: pretrpavanje poslovima, zatrpavanje preteškim poslovima, neadekvatna komunikacija, kritika na rad, preterana kontrola.
| « | Septembar 2010 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||